Piše: Ajla Bajrović
Slovo o Osmanu Nakkaşu
U tami prohujalih vijekova, tamo gdje se miješaju mirisi stambolskog mora i bosanskih planina, blista ime koje ne blijedi, Osman Nakkaş. Kažu da mu je ruka bila vođena proviđenjem, a oko bistrije od gorskog oka, jer on nije samo bojio papir; on je u mrtvo slovo i nijemu sliku ulijevao dah života.
Izdanak Bosne u Vrtovima Carevim
Osman, sin zemlje bosanske, ponikao iz krša Foče, postao je kruna umjetnika u sjeni Sultanovog saraja. Bio je to vakat kada su se carstva mjerila ne samo britkim sabljama, već i ljepotom kista. Osman, dječak s granice svjetova, uzdigao se do titule Nakkaşbaşıja, postavši vrhovni čuvar ljepote, onaj koji je predvodio vojsku od pera i boja u carskoj radionici Nakkaşhane.
Kist koji kroti vrijeme
U njegovim su se rukama trska i šafran, lazurit i zlato pretvarali u čaroliju. Prije njega, slike bjehu mirne i nijeme, poput usnulih djeva. No, majstor Osman je u minijaturu uveo žamor ljudski i tresak konjskih kopita. On je razmaknuo zavjese vremena: na njegovim listovima sultani ponovo jašu, vojske iznova pobjeđuju, a narod se raduje u vječnom krugu praznovanja.
Njegov je kist bio poput sultanovog oka, kažu stari zapisi. Ono što bi oko vladara vidjelo u trenu, Osmanova bi ruka zarobila za sva vremena, kujući vizualni spomenik jednoj sili koja se prostirala preko tri konaka svijeta.
Najvažnija djela
Kada je sultan Murad III htio proslaviti sunet svoga sina, Osman je napravio čudo zvano Sûrname-i Hümâyûn. To nije bila samo knjiga, već ogledalo u kojem se ogledala cijela vasiona jednog carstva. Kroz pedeset i dva dana i noći, Osman je bdio nad svakim detaljem:
-tu se vide pekari kako hljeb iz vatre vade dok ih narod posmatra;
-tu staklari pušu u staklo, praveći krhke snove od vatre i zraka;
Kroz 250 dvostranih minijatura bilježi cijelu proslavu. Ovo djelo se danas smatra najvažnijim vizuelnim izvorom informacija za proučavanje osmanskog društva 16. vijeka.
Sve je to Osman, taj Bošnjak golemog duha, uvezao u niske bisera, ostavljajući nam u amanet živo svjedočanstvo o tom vremenu.
Naslijeđe Svjetlosti
Nije Osman bio sam pod svodovima Topkapija. Uz njega je blistao i Nesuh Matrakči, još jedan sin Bosne, što nam kazuje da je naša zemlja oduvijek rađala one koji vide dalje i osjećaju dublje.
Danas, kada listamo stranice Hünername ili Siyer-i Nebi, mi gledamo dušu majstora koji je znao da je sve na ovom svijetu prolazno, osim onoga što se ljubavlju i vještinom u vječnost otisne. Osman Nakkaş ostaje jedan od naših najsvjetlijih umjetnika, umjetnik koji je kistom ispisao historiju, a bojama naslikao poeziju, ostavivši nam u naslijeđe svijet koji nikada ne zalazi.
