Pripremila: Ajla Bajrović
Hifz Kur’ana je želja mnogih, ali proces pamćenja često donosi pitanja na koja ne znamo odgovor: Kako organizovati vrijeme? Kako nadvladati zaboravljanje? Odakle crpiti motivaciju kada postane teško?
Pitala sam čuvare Knjige da s nama podijele svoje najdragocjenije savjete i metode koje su im pomogle da ostvare ovaj uzvišeni cilj. Bez obzira na to da li tek razmišljate o prvim stranicama, ili vam je ostalo još svega nekoliko džuzeva, ovih 16 autentičnih iskustava poslužit će vam kao praktičan vodič i vjetar u leđa.
1. Safet Husejnović, doktor islamskih nauka; mentor preko 30 hafiza koji su položili hifz pred komisijom
Smatram da je ključna tajna uspješnog hifza u vremenu raznih izazova ISKREN NIJET, USTRAJNOST i DOVA Iskren nijet je osnova svih dobrih djela pa tako i hifza. Međutim, iskren nijet nije dovoljan sam po sebi nego se treba potvrditi radom, trudom i ustrajnosti. Svakako, u procesu učenja hifza treba biti dova kojom ćemo preispitivati svoj nijet i biti ustrajni u učenju Allahove knjige. Ukratko, iskren njjet, ustrajnost i dova uz Allahovu odredbu da postanemo hafizi…
2. Safvet Halilović, doktor Tefsira i kur’anskih znanosti, hafiz već 40 godina
Kur’an je glavni izvor islama. To je vječni Allahov, dž.š., govor, kako po značenju tako i po jezičkoj formi koja je nosilac tog značenja. On je posljednja Allahova objava ljudskome rodu i po tom osnovu predstavlja srž islamskog življenja. Život vjernika muslimana mora biti skoncentrisan na Kur’an, na njegovo učenje, proučavanje i slijeđenje.
Od samog početka objavljivanja Kur’an je vjerno bilježen u pismenoj formi i u cijelosti je zapisan za vrijeme Poslanikovog, s.a.v.s., života.
Pored brižljivog čuvanja svakog kur’anskog ajeta i riječi u pisanoj formi, vrlo bitan način očuvanja Kur’ana časnog od bilo kakvog mijenjanja nalazi se u činjenici da je Kur’an knjiga koju je moguće u cijelosti naučiti napamet. Zahvaljujući tome muslimani imaju sačuvanu svoju svetu knjigu, jer je Kur’an, odmah nakon što je dostavljen Poslaniku, s.a.v.s., istovremeno i zapisivan i memorisan.
Nadahnuti Poslanikom, s.a.v.s, koji je i sâm bio hafiz Kur’ana časnog, kao i njegovim hadisima koji hvale učenje Kur’ana napamet, muslimani su se tokom povijesti natjecali u tome ko će naučiti više Kur’ana napamet.
Činjenica da je Kur’an knjiga koja se može u cijelosti naučiti napamet, ustvari predstavlja jedan od od brojnih aspekata kur’anske mudžize (nadnaravnosti). Osobe koje nauče Kur’an napamet ustvari predstavljaju ostvarenje jednog značajnog segmenta kur’anske nadnaravnosti. U poznatom hadisu Poslanik poručuje: «Najbolji među vama su oni koji uče i proučavaju Kur’an i druge njemu podučavaju. U hadisima koje spomenuli u ovoj knjizi spominju se posebne počasti i nagrade koje će biti ukazane čuvarima Allahove knjige (hafizima) na budućem svijetu. Ti hadisi treba da budu podstrek svakom muslimanu i muslimanki da se angažuju na planu učenja Kur’ana napamet. Želju za učenjem Kur’ana napamet treba razvijati naročito kod djece i omladine, jer u njihovim godinama mogućnost memorisanja i pamćenja je daleko veća nego kod ljudi koji su opterećeni brojnim životnim potrebama i problemima.
Hafizi Kur’ana su osobe koje su naučile Kur’an napamet i koje bdiju kako nad formom teksta Kur’an časnog tako i nad njegovim sadržajem i suštinom. Upravo zbog toga hafizi Kur’ana u islamskoj tradiciji smatraju se i nazivaju ešrāfu-l-ummeh (prvaci ummeta), jer upravo hafizi treba da budu paradigma bogobojaznosti, lijepog ponašanja, itd. učenosti, prosvijećenosti,
U Kur’anu se ističe da je očuvanje autentičnosti kur’anskog teksta u nadležnosti Onoga koji ga je objavio. U tom pogledu su riječi Allaha Uzvišenog:
إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَ إِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ
“Mi smo, uistinu, Kur’an objavili, i mi ćemo ga zaista sačuvati.” (El-Hidžr, 9)
Taj sveti tekst, pored prvotnog i sasvim jasnog značenja, ukazuje na još jedno, manje primjetno, ali veoma lijepo značenje:
Ovaj ajet, pored toga što obećava da će Kur’an biti sačuvan od bilo kakve izmjene (oduzimanja i dodavanja), također, ukazuje i na to da će biti sačuvani i oni koji bdiju nad Kur’anom! Tj. pojedinci i zajednice koji posvećuju dovoljno pažnje učenju, proučavanju i pravilnom razumijevanju Kur’ana časnog, s ciljem slijeđenja njegove upute i primjene njegovih normi i principa u praktičnom životu, također, će biti sačuvani i zaštićeni od brojnih nedaća, iskušenja, neprijatnosti i stradanja, jer bdiju nad posljednjom Božijom objavom, čije očuvanje i zaštitu je zagarantovao Onaj koji ju je objavio. O tom značenju često govore brojni profesori i šejhovi pred kojima sam učio na univerzitetu Al-Azhar u Kairu.
Zato, naša preporuka je da se Kur’an što više uči i proučava. Veza s Kur’anom je, ustvari, veza s Allahom Uzvišenim. A onaj ko je u čvrstoj vezi s Allahom biće spašen i na ovom i na budućem svijetu!
Allaha Uzvišenog molim da nas uzme u okrilje Svoje i zaštitu i da učini da budemo od onih koji su stalno uz Kur’an: uče ga, pamte, proučavaju, slijede i primjenjuju u svome životu!
*Preporučujem I knjigu prof. dr. Safveta Halilovića “Kako postati hafiz Kur’ana”, gdje ćete naići na mnoštvo konkretnih savjeta i preporuka.
3. Ammar Bašić, mr. prof. Islamske teologije, viši asistent na predmetu Hadis na IPF-u, Zenica
Prva je stvar svijest da je hifz Allahova blagodat, ako ti je Allah da, dobit ćeš je, ako ti On uskrati, nema te memorije koja će ti je donijeti. Zato, pribjegni Allahu i kada učiš i kada ponavljaš, od Njega traži da ti olakša! Pokušaj da osjetiš slast u učenju i ponavljanju, poredi svoje stanje kada učiš i kada ne učiš, to će te uvjeriti da su tvoje baterije – Kur’an.
4. Anonimno
Put hifza je put odricanja i ustrajnosti. Kada bih morao svesti cijeli proces na jednu riječ – definitivno bi to bila “ustrajnost”. Insan mora da se neprestano bori sa samim sobom i svojim manjkavostima i željama a da nikada ne dozvoli da to bude na uštrb virda Kur’ana. S obzirom da sam učio na više načina- krugovi, redom i sl. Jedan način, koji je poprilično zapostavljen, a koji bih savjetovao mladima – jeste da što vise uče Kur’an. Tj. Da progresivno povećavaju dnevni vird Kur’ana dok to ne dođe do 10 džezva dnevno. Na taj način se svakako tri dana završi hatma, četvrti dan se odmara pa ponovo. Na ovaj način, Kur’an se usvaja temeljito i sistematski. Naravno da on traži mnogi vremena svaki dan, ali mislim da se isplati probati.
5. Sumeja Azemović
studentica informatike na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru
Najteži trenutak u procesu hifza za mene bio je period kada sam postala svjesnija da se približavam kraju učenja novih stranica, a zajedno s tim javio se i strah da neću uspjeti sačuvati ono što sam naučila, ali i još veći strah da neću živjeti i postupati po Kur’anu.
Tehnika koja me je tokom cijelog procesa hifza, bilo u lahkim ili teškim trenucima, najviše održala bila je redovnost. Čak i onda kada, pod raznim izgovorima, nisam imala vremena ili kada bi me obaveze i težina dunjaluka iscrpjele, trudila sam se da odvojim makar djelić vremena za Allahov Govor. Upravo ta povezanost s Kur’anom nije mi dozvoljavala da posustanem.
6. Azemina Omerović, studentica Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru
Budući da sam u školi Kur’ana počela još u ranom djetinjstvu, mogu reći da se ne sjećam života bez Kur’ana, pa je hifz nekako odrastao zajedno sa mnom. Nisam ga doživljavala kao nešto odvojeno od sebe, nego kao dio svog života i djetinjstva. Naravno, bilo je perioda umora, pada motivacije i trenutaka kada nisam osjećala isti elan, ali duboko u sebi nikada nisam sumnjala da ću, Allahovom dozvolom, jednog dana završiti hifz, jednostavno sam nekako osjećala posebnu povezanost sa Kur’anom i imala osjećaj da me je Allah počastio i usmjerio upravo tim putem. Teško je to opisati riječima, ali kao da sam u sebi znala da je hifz dio moje misije na ovom dunjaluku. Upravo me je taj osjećaj najviše održavao u trenucima slabosti.
Možda mi najteži trenutak nije bio jedan određeni dan ili period, nego borba za kontinuitet, ostati uz Kur’an i onda kada snaga i motivacija oslabe. Sjećam se da sam nekada u školu Kur’ana odlazila čak i nespremna, umorna ili bez posebne motivacije, ali sam ipak odlazila. Mislim da upravo u tome leži velika vrijednost hifza: *nauči čovjeka da ostane uz Kur’an i onda kada nije lahko.*
Posebno smatram da roditelji u tom uzrastu imaju ogromnu ulogu. Dijete često nije svjesno veličine puta kojim ide, zato su podrška, strpljenje i ustrajnost roditelja nešto što ostavlja neizbrisiv trag. Allahovom milošću, upravo ta podrška mi je mnogo pomogla da ustrajem.
Ono što mi je najviše pomagalo da ne odustanem jeste to što nisam sebi dozvoljavala da potpuno stanem, makar napredak bio mali. Nekad je dovoljno samo ostati povezan sa Kur’anom. Vremenom čovjek shvati da upravo ti mali, ustrajni koraci dovedu do cilja.
7. Anonimno
Put hifza je staza kojom se neprestano korača, a najveći izazov i odgovornost je ustrajnost na tom putu nakon proučenih posljednjih ajeta.
Sve što zahtijeva mnogo truda, predanosti i vremena, to uglavnom bude ono što je veoma vrijedno, pa je takav slučaj i sa hifzom Kur’ana.
Prepreke na tom putu su neminovne, jer šejtan, čovjekov neprijatelj, teži odvratiti nas od druženja sa Allahovim govorom.
Ono što pomaže na putu hifza i što pruža motivaciju svakom ko je na tom putu, jeste druženje sa onima koji žude da su pod kur’anskom okriljem, prisustvo na sijelima koja podstiču ka dobru, a posebno počasti koje je Allah, dželle šanuhu, obećao za one koji uče i rade po Kur’anu.
Sjećanje da ćemo svoje posljednje preslušavanje Kur’ana imati pred Uzvišenim Gospodarom onda kada bude rečeno: ,,Uči i penji se.”
I još jedna posebna motivacija na ovom putu je počast koju će doživjeti roditelji hafiza i onih čija su djeca učila Kur’an na dunjaluku..U trenutku najvećih tegoba tog dana, roditelji učača Kur’an bit će počašćeni zlatnim plaštom počasti od Uzvišenog Gospodara.
8. Anida Hot, studentica teologije na Istanbul Univerzitetu u Turskoj
Prije svega, zahvalna sam Allahu, džellešanuhu, što mi je podario priliku da budem na putu hifza i što me, uprkos svim slabostima i iskušenjima, nikada nije odvojio od Svoga govora. Molim Ga da Kur’an učini svjetlom naših srca, proljećem naših duša i našim zagovornikom na Sudnjem danu. Amin.
Najteži trenutak tokom mog puta hifza bio je period kada sam promijenila muhaffiza. Nakon što se čovjek navikne na jedan način rada, pristup i odnos, svaka promjena djeluje teško i pomalo zastrašujuće. Imala sam osjećaj kao da opet moram graditi sigurnost ispočetka, i iskreno, tada sam prvi put osjetila pravi umor na ovom putu. Međutim, upravo tada sam shvatila da promjene nisu uvijek loše. Nekada budu osvježenje za čovjeka i prilika da izađe iz zone navike, da ojača i pronađe novu motivaciju
S vremenom sam shvatila da me ta promjena ojačala.Naučila me saburu, oslanjanju na Allaha i tome da hifz nije vezivanje za osobu, mjesto ili okolnosti, nego za Kur’an. Kada čovjek iskreno zavoli Kur’an, onda nastavi hodati tim putem čak i kada postane teško.
Na tom putu najveća podrška bili su mi moji roditelji. Dove moje majke bile su moja tiha snaga u trenucima kada bih posustala, a njena podrška i vjerovanje u mene često su mi davali više snage nego što je ona sama možda bila svjesna. Koliko god čovjek ulagao trud, shvati da bez Allahove pomoći i dove roditelja ne može daleko stići.
Posebno mjesto u mojoj motivaciji imao je moj otac, čije su me riječi uvijek osnaživale i ohrabrivale kada bih izgubila snagu i motivaciju. Često bi mi pričao o vrijednosti hafiza i o počastima koje Allah daje onima koji nose Kur’an u svojim prsima. Posebno me doticala priča o hafizima koji će, Allahovom milošću, ulaziti u Džennet _زمرا زمرا_, u skupinama, skupinu za skupinom.
Takve riječi su u meni budile posebnu ljubav prema hifzu, i osnaživale me na tom putu.
Shvatila sam da hifz nije samo pamćenje ajeta, nego put strpljenja, discipline, oslanjanja na Allaha i stalne borbe sa samim sobom. Zato bih svakome ko je na ovom putu poručila da ne odustaje kada dođu teški dani. Svaki hafiz ima trenutke slabosti, umora i preispitivanja, ali upravo tada čovjek najviše raste. Važno je samo da nikada ne prekine vezu s Kur’anom, makar nekada to bio i samo jedan ajet dnevno. Allah vidi svaki trud i nijedna borba na ovom putu nije izgubljena.
9. Lejla Bećirović, studentica Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru
Hifz Kur’ana bih opisala kao morsko putovanje. Putnik si, na brodu, u jednom trenutku more je mirno, sunce sija a ti sa lahkoćom putuješ. Međutim, more često zna biti izazovno. Veliki talasi naiđu I sunce zamijene kišni oblaci. Međutim koliko god je zahtjevno I izazovno, neodustaješ jer znaš koji je tvoj cilj – stići do kopna, zbog kojeg ti neće biti žao što si uložila silni napor, vrijeme I energiju.
Moj put hifza je upravo bio ovakav, u određenim situacijama lahak, a u drugim izazovan.
Milostivi me je počastio te u samom učenju hifza nisam imala smetnje, već sam brzo učila uz solidnu čvrstinu hifza. Međutim, kao i sve na dunjaluku, ni sam proces hifza nije lišen iskušenja. Ispričaću jednu situaciju radi koje sam zamalo napustila hifz I nadam se da će biti pouka onima koji je budu čitali.
Kao tinejdžer, u jednom periodu, možda zbog nemara spram prioritetima ali I svakako šejtanskih vesvesa, rekla sam sebi:
‘Jesi li stvarno dostojna ovog emaneta, jesi li dostojna da učiš Allahov govor?!’
Zbog ovog pitanja, odlučila sam da izaberem jedan od dva puta, ili ću se maksimalno posvetiti hifzu ili ću odustati. Cio taj dan nisam učila I razmišljala sam šta da radim. Želim napomenuti da ovo nije bilo na početku mog hifza već u periodu kad sam znala skoro polovinu Kur’ana napamet.
Pošto sam voljela slušati Kur’an, ušla sam na YouTube I prvi ajet koji mi je izašao, bio je plemeniti ajet sure Taha, gdje Uzvišeni kaže:
‘A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.’
Moji obrazi su se nakvasili suzama. Bila sam ljuta na sebe što sam uopšte pomislila da napustim hifz. Od tog momenta nikada više nisam pomišljala o odustajanju I uz Allahovu pomoć, za manje od godinu dana sam postala hafiza.
Poenta price je u tome da su iskušenja na putu hifza neminovna, ali ona su tu da testiraju da li ti zapravo želiš da ostvariš cilj I postaneš čuvar Njegove knjige. Koliko god da je možda nekada naporno, teško I iscrpljujuće, od hifza Kur’ana se ne odustaje. Potrudi se, a nakon toga se osloni na Onoga čiji govor čuvaš, a On doista neće ostaviti na cjedilu slabašnog roba koji se trudi da svim naporima čuva najljepši govor, u svojoj memoriji, srcu, duši I na posljetku djelima.
Kad stigneš na kopno, biće ti drag svaki talas koji te je poljuljao jer te je zapravo on usmjerio ka kopnu.
10. Nejra Hrustanović, socijalni pedagog, aktivistica u NVO sektoru, supruga i majka
Ne mogu izdvojiti samo jedan trenutak, jer je hifz proces pun uspona i padova. Za mene je najteže bilo uskladiti hifz sa svakodnevnim obavezama i boriti se sa sopstvenim perfekcionizmom. Bilo je perioda kada su predavanja na fakultetu trajala i po 7-8 sati. Bila sam iscrpljena, kradući svaku pauzu na fakultetu i vrijeme u autobusu samo da spremim stranice. Uz to, bila sam previše samokritična,često sam mislila da moje učenje nikad nije dovoljno dobro.
Također, sjećam se trenutaka poput učenja sure Junus, koja mi je u jednom periodu jako “kočila”. Bilo je mnogo suza i frustracija.
Krajem 2023. godine, naišao je i jedan težak životni period gdje sam se osjećala toliko izgubljeno u “vrtlogu” svega, da sam morala nakratko pauzirati hifz kako bih ponovo pronašla mir u sebi. Ipak, i taj umor i te suze su bili dio procesa odrastanja sa Kur’anom.
***
U jednom trenutku sam donijela čvrstu odluku da se ne brinem toliko o samom rezultatu, već da budem svjesna da sam dala sve od sebe. Allah zasigurno vidi naš trud. Hifz ne traži savršenstvo odmah, traži odricanje i kontinuitet.
Moja tehnika je bila učenje ranom zorom i korištenje “praznog hoda”. Učila sam ujutru, a preslušavala se na putu do fakulteta i u autobusu. Disciplina i rano ustajanje su ključ.
Također, oslanjanje na bereket Kur’ana. Kada učite hifz, možda mislite da nećete imati vremena nizašta drugo. Ali, bereket Kur’ana je ogroman! Kada sam počela više učiti, sve druge obaveze, pa i ispiti na fakultetu, išli su mnogo lakše. Kur’an ne oduzima vrijeme, on mu daje bereketa.
Poruka za kraj onima koji uče:
Hifz je najljepši period života. Kada dođete pred sami kraj učenja novih stranica, osjetit ćete neopisivu radost zbog postignutog cilja, ali i jednu posebnu vrstu tuge. Ta tuga, naravno, nije zbog rastanka s Kur’anom, jer ponavljanje i druženje sa Allahovom Knjigom postaje vaša obaveza i ljubav do kraja života, već zbog završetka onog predivnog, intenzivnog perioda memorisanja stranica. Nedostajat će vam oni redovni susreti s muhaffizom, ono slatko iščekivanje preslušavanja i osjećaj kada ste tek prelazili vlastite granice.
Kada završite, postajete “čuvari” koji sada samostalno koračaju. Ali ne zaboravite: teži i važniji dio od samog procesa memorisanja jeste živjeti ono što učiš. Očistite nijjete, budite iskreni i samo naprijed. Vrijedi svake suze i neprospavane noći…
11. Emina Zukorlić, profesorica kiraeta u Medresi Gazi Isa Beg
Najteži trenutak tokom hifza mi je bio period kada sam naučila prvu trećinu kurana.
Bilo je to tokom treće godine medrese i nekako sam zapravo tad shvatila da prelazim u ozbiljniji teren i da više nema šale oko obnavljanja i održavanja naučenog.
Realizacija da je održavanje hifza od sada pa do smrti nezaobilazni dio svakog mog dana je bila ujedno zastrašujuća i zadivljujuća. Osjećala sam se kao da mi je od jednom predat teret čiju težinu još nisam bila zrela shvatiti u potpunosti.
Tome je doprinijela i činjenica da se baš tada i pročulo da ja hifzam i da sam već prešla tih nekih desetak džuzeva što je iznenadilo puno osoba u mome okruženju jer sam do tada uspijela da to zadržim za sebe jer sam se bojala da će tuđi komentari negativno utjecati na moje učenje. Baš tako je i bilo.
Od jednom sam bila preplavljena komentarima kakav hafiz treba ili ne treba da bude, svaka moja crta ličnosti se kometarisala kroz to da li je ,hafiska’ ili ne.
Od jednom svaka moja greška nije bila samo greška, već znak manjkavosti mog hifza. Ali ono što me najviše otežavalo je pretpostavka da hafiz uvijek treba bit iznad svih ljudskih emocija, uvijek smiren i blago raspoložen. Time je svaki problem kroz koji sam pored hifza prolazila bio udvostručen mislima poput nisam ja za ovo i ako se ikad osjećam loše to mora da znači da Allah nije zadovoljan samnom. Time kreće krug vesvese koja je za mene lično bila najveći izazov tokom hifza.
Ono što me je izvuklo iz toga je bilo vraćanje na nijet sa kojim sam počela hifz. Hifz sam počela svojom voljom, bez ičijeg znanja ili nagovaranja. Svi sati koje sam uložila učeći, obnavljajući i ispravljajući greške su bili isključivo između mene i Allaha. Za taj hifz ću odgovarati isključivo pred Allahom dž.š. Hifz zahtijeva određenu privatnost i osamljivanje. Sve je postalo lakše kad sam se unutar sebe oslobodila vanjske titule hafiza i umjesto toga hifz shvatila kao doživotni, dobrovoljni ibadet koji je između mene i Allaha i nikoga drugog.
12. Amela Aličković, prof. islamskih nauka i muhaffiza u Školi Kur’ana Časnog u Novom Pazaru
Najteži trenutak tokom mog hifza bio je period učenja 23. i 24. džuza.
Možda baš i nije slučajno što je upravo taj period bio najteži. Kaže se da se djela vrednuju prema svojoj završnici i ko zna, možda je zato završna faza svakog dobrog djela i najzahtjevnija.
U toj fazi hifza pred tobom istovremeno stoji ogroman broj strana koje treba ponoviti, a opet još uvijek ima novih stranica koje tek treba naučiti. Sve to zajedno traži izuzetno mnogo truda i strpljenja, bez obzira na to koliko voliš ono što radiš.
Allah, dž.š., obećao je u Kur’anu da pomaže svakog ko se bori na Njegovom putu. Ta pomoć dolazi na različite načine i svako je doživljava na svoj način. Meni je Allah tu pomoć poslao kroz ljude. Ljude koji su sami prošli kroz hifz i okončali ga, a koji su mi bili bliski.
Razgovor s njima mi je mnogo značio. Govorili su mi da će sve kroz šta prolazim proći, i da ću se jednog dana rado sjećati upravo ovih poteškoća. I baš tako je i bilo. Vjerujući im, a istovremeno trudeći se da što više učim, bivalo mi je lakše. I elhamdulillah, uspjela sam okončati svoj hifz.
Na prvi pogled možda zvuči jednostavno, ali baš kao što Poslanik, alejhisselam, kaže: “Vjera je savjet.” A u drugom hadisu, govoreći o dužnostima muslimana prema muslimanu, kaže: “Kada od tebe zatraži savjet, ti ga posavjetuj.”
Savjetujemo jedni druge ka dobru. Nikad ne znamo kakva sve vrata naš jedan iskren savjet može otvoriti.
13. Ehlimana Mujić
Studentica Arapskog jezika i književnosti, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Hifz Kur’ana je jedno od najljepših, ali i jedno od zahtjevnijih putovanja kroz koje čovjek može proći. Za mene, najteži period hifza je došao na sredini puta, kada prođe početna motivacija, a cilj još uvijek djeluje daleko. Tada sam se suočila sa umorom, sumnjom u sebe i osjećajem da zaboravljam više nego što pamtim, pa sam sebi postavljala nerealne ciljeve, a ako ih ne bih postigla gubila bih motivaciju. Često ljudi sebi stvore sliku kakav hifz žele i koliko žele da napreduju… Međutim, trebamo shvatiti da je vrlo važan balans i osvještavanje sebe o hifzu i njegovom učenju.
U tom periodu, imala sam “sidro stranice” kojima sam se vraćala, a one same su mi bile od velikog značaja u tom periodu.
Mislim da je upravo tada najvažnije ne odustati i ne gledati hifz samo kao proces pamćenja, nego kao put na koji je baš nas Allah dž.š. odabrao poslati. Također je to i škola strpljenja, discipline i iskrenosti prema Allahu dž.š. U tim trenucima naučimo koliko je važan kontinuitet, čak i kada motivacija oslabi.
Metoda koju smatram korisnom jeste balans između novog gradiva i ponavljanja starog. Umjesto prevelikog opterećenja novim stranicama, mnogo je važnije učvrstiti ono što je već naučeno u tom periodu.
Također, veoma je važno imati oslonac u dovi, jer hifz nije samo rezultat truda nego i Allahove pomoći. Zato vjerujem da se na ovom putu, pored pamćenja Kur’ana, gradi i posebna veza sa Allahom i Njegovom Knjigom.
Na kraju, smatram da svaki težak period tokom hifza nosi veliku korist. Upravo ti trenuci čovjeka uče saburu, ustrajnosti i iskrenosti, a osjećaj nakon savladane prepreke bude još ljepši i vrijedniji.
Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَاب
“Zaista će strpljivi biti nagrađeni bez računa.”
(سورة الزمر، ١٠)
14. Anonimno
Hifz je individualna staza a ipak kod svakoga prožeta jako sličnim emocijama, situacijama i mislima.
Moj put hifza od početka je bio jako specifičan, satkan od mnoštva uspona, padova, rasta i konačno, trenutka kada je procvjetao.
Najteži trenutak hifza bio mi je nakon polaska na fakultet – kada sam u novom gradu, okruženju, znanju i etapi života imala mnogo izazova i iskušenja. Tada sam i najmanje učila, neznajući da mi je to u tom momentu bilo najpotrebnije. Kroz moju prvu godinu na fakultetu puno sam učila i stavljala fokus da što više sustignem, naučim i što uspješnije položim. Međutim, na kraju godine sam se zapitala, iako uspješno položena i završena akademska godina, šta se to desilo sa mojim hifzom? Tada sam shvatila da ono što me zapravo najviše ispunjava i čini sretnom jeste učenje Kur’ana i proučavanje istog. Ubrzo nakon toga, javila sam se muhaffizu i opet nastavila učiti onim tempom kao i u srednjoj školi. Oko godinu dana nakon toga, uspješno sam završila i položila hifz. To je bila stepenica koja me naučila da dobra organizacija vodi neminovnom uspjehu, uz Allahovu pomoć. I da onaj ko stavi Allaha i Njegovog Govor na prvo mjesto – uspjeće.
15. Zahida Begović, magistar hemijske tehnologije i asistent na Fakultetu inženjerstva i prirodnih nauka Univerziteta u Zenici
Najteži trenutak tokom mog perioda hifza bio je kada sam zapravo kompletirala sve stranice i spremala se za Komisiju. Nekako u tom periodu sam počela i raditi, pa je bio veliki izazov uskladiti sve, posebno u toj fazi kada je potrebno utrošiti i nekoliko sati dnevno za pripremu džuzeva. Osjećala sam umor i zasićenje, pa se počela javljati misao o odustajanju. Čak sam napravila i “pauzu”, kada uopšte nisam odlazila na preslušavanja, nego sam ponavljala samostalno. To je period preispitivanja, borbe sa samim sobom… Sjetila sam se da je i naš voljeni Poslanik s.a.v.s. imao iskušenje sa “pauzom” od primanja Objave, pa sam dosta razmišljala o tom njegovom stanju i osjećaju tuge, koji me i samu bio obuzeo. Puno sam dovila i čekala olakšanje od Gospodara. Znala sam da je to još jedan test koji On stavlja pred mene i da ako ga uspješno položim, onda slijedi period sreće i zadovoljstva. Puno mi je pomoglo ponavljanje sure Ed-Duha čija značenja sam proživljavala kroz tu fazu, a ajete:
“Gospodar tvoj nije te ni omrznuo ni napustio…
…Gospodar tvoj će tebi, sigurno dati, pa ćeš ti zadovoljan biti!”
sam doživljala kao svojevrsno obećanje moga Gospodara za olakšanje nakon perioda teškoće.
Dovila sam i pokušavala da uspostavim ponovnu rutinu potrebnu za nastavak, te sam se elhamdulillah nakon određenog vremena vratila preslušavanjima kod svog muhaffiza i uz Allahovu pomoć kroz neki period uspješno spremila i položila hifz pred Komisijom Rijaseta IZ.
16. Nejra Mavrić, master prof. Islamskih znanosti
Hifz…
Jedna riječ a vulkani osjećaja u meni.
To vam je nešto kao:
Jednom vam otkuca srce a drugi put kane vam suza iz oka;
Jedan treptaj oka a umjesto drugog dova;
Jedna stranica naprijed, a stotinu i jedna prepreka ka drugoj.
Ljubav koja pretekla je sve druge, zbog koje jutrom se budim, a noću, često i ne odlazim na počinak kad sam prije nje.
Ovako je izgledao najljepši dunjalučki put kojim zaputiše se moje, tad još nesigurne, stope:
Od tog prvog, najljepšeg dana u mom životu, u kojem sam preslušala prvih 8 stranica Kur’ana, moji dani, mjeseci i godine, nisu se vise odbrojavali kalendarom. Odbrojavali su se stranicama mushafa.
Od tada, čini mi se da cijeli moj život traje šest stotina i četiri stranice, trideset dzuzeva, i mnogo velik broj proizvedenih melodija šuštanjem papira zbog jednog, iz memorije, na trenutak izbjeglog harfa. I dugim, moj cijeli život, neće označiti moje sijede vlasi, ni oronulost hudzuta, već broj hatmi kojim Gospodar iz obilja Svoje dobrote i milosti opskrbi moje malo srce.
Među svim dionicama dunjaluckog puta koji je do sada bio nafaka mojim koracima, ova najslađa dionica izdvojila se po beskraju prepreka koje, naizgled, na početku, uopće nisu postojale, ali su se kasnije nizale jedna za drugom, a i, ne bojim se, nizat će se do kraja života. Haman do onog posljednjeg obećanog stepenika u Dzennetu kod posljednjeg proučenog ajeta ka kojem usmjerene su sve moje žudnje i koji pretiče sve moje svakodnevne dove. I neka svakom srcu koje zakoračilo je tim putem, ova činjenica bude čast, hrabrost i snaga, a nipošto bilo šta suprotno tome, jer, Kur’an nije ukras jeziku, nego svjetlo koje Allah spušta u srce koje je prošlo kroz borbu. Najveće nagrade nikada nisu bile na najlakšim putevima. Do onih najljepših plodova dolazi se velikim trudom i stepenicama.
Najčešće pitanje koje postavim sebi i Milost Gospodara kojom se svakodnevno divim je: je li moguće da kada sam bila na 101. stranici hifza nisam odlučila da stanem?
Ni da se odmorim?
A na 401.? Kad snaga već izdaje, kad je broj stranica za obnavljanje pretekao broj preostalih nepoznatih?
Ni kod redovnih pomisli: hafizi su veliki ljudi, nisi ti za toga?
Naravno da je od najčešćih zamki koje ovaj put ima, upravo splet ovakvih pomisli koje se svake večeri nižu pred mojim očima.
Otkrit ću vam dvije male tajne njihovog prevazilaženja:
Prva: hajmo zamku neprijatelja iskoristiti kao oružje protiv njega.
-srce mi odmora nije našlo osim u društvu Kur’ana;
-Hafizi su veliki ljudi koji su rasli hraneći se i pojeći Kur’anom. Nisu zaspali i otvorili ujutro oči kao veliki;
-Snaga za koju mislim da me izdaje, puni se Kur’anom, a prazni se daljinom od njega.
-A ove četiri stotine koje su pretekle još ove dvije: pa Kur’an do sada nije odgajao karakter koji pred pobjedom odustaje.
A druga, najdublje skrivena tajna: dova.
Ogromna je razlika između onih koji sanjaju budni i rade za svoje snove, i onih koji dok sanjaju – spavaju, a ujutru se bave prolaznim dunjalukom. Odgovor na pitanje Gospodara koje On postavlja redovito, svake noći: “ima li neko da traži da mu dam?” svakako može biti: “ima Gospodaru, počasti moj život, moje srce, jezik i moje djelo Kur’anom, učini me snažnim da savladam prepreke.” – jer bez dove, ništa nema smisla. Ona je ključ za ona vrata koja se pred tobom čine nemogućim za otključati, a kada se otvore, nad tobom se posipaju blagodati koje nisi ni znala da od Njega moliš.
U tim trenucima diveći se Allahu zabilježila sam kroz par riječi osjećaj kojeg danas redovno sebi čitam: “Sjetiš li se često tvojih snova o cvijetu a došla ti je bašča?”
Najteži trenuci tokom mog hifza nisu bili oni kada je bilo mnogo stranica za naučiti, nego oni kada bi srce postalo umorno od različitih strahova, a ja uvelike počela sumnjati u sebe. Bilo je dana kada sam učila iste ajete iznova, a imala osjećaj da ih ne nosim dovoljno čvrsto u sebi. Tada sam naučila da hifz nije samo pamćenje riječi — nego odgoj sabura, iskrenosti i oslanjanja na Allaha.
U tim trenucima srce su mi punile i putem me vodile Allahove riječi:
„A oni koji se budu zbog Nas trudili — Mi ćemo ih, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti.“
Taj ajet me podsjećao da Allah ne gleda samo koliko smo naučili, nego koliko smo Mu se vraćali onda kada je bilo teško, a pomisao da se ja ovim trudim ka Allahu, riječima: “za Nas”, učinila bi da se više i ne sjećam ikakve potrebe za posustajanjem.
Nekad jedan ajet naučen sa saburom na srce djeluje jače od stranice naučene na brzaka. Hifz nije trka — to je putovanje na kojem Allah polahko približava roba Svome Govoru i Sebi.
Zato nikada nemoj misliti da si daleko ako ideš sporo. Sve dok se vraćaš Kur’anu — na pravom si putu.
Ono što mi je najviše pomoglo ovim putem jeste da nisam sebi dala za opciju čekanje motivacije da bih učila. Sjela bih pred Mushaf čak i onda kada sam bila umorna, kada mi nije bilo ni do čega, čak i kada oblaci dunjaluka nadvijali bi se nad mojim životom. I svaki put bih shvatila da Kur’an vraća čovjeku ono što izgubi putem a što mu je najpotrebnije: smiraj, sabur i blizinu s Allahom.
Hifz me naučio da nisu najjači oni koji nikada ne posustanu, nego oni koji se Kur’anu vrate čak i nakon najtežih dana.
…
Među najbitnijim stvarima kojima me je Kur’an naučio do sada jeste da je on prijatelj koji će odabranom srcu dunjaluk učiniti vagonom, kojeg ono koristi da dostigne destinaciju za koju je stvoreno i ka kojoj svakodnevno, žudi i hrli.
Šta radi onaj preko puta mene, dok putujemo, da li mi se smiješi ili je mrgud, to više i nije mi, u toku putovanja, važno, ali gledam milost kojom sam obasuta i nailazim na ajet: “zatim ćemo knjigu dati u naslijeđe onima koje Mi odaberemo” i shvatim: zbilja, ovaj put nisam ja izabrala, one prepreke nisam ja sama savladala, one suze, one dove, sabirale su se, a Allah je izabrao moje srce da određeni broj godina dunjaluka proživi sa Kur’anom.
Goleme li radosti. Dah mi od nje staje.
Golemog li emaneta. I od njega.
Prepreke na ovom putu neće prestati, opet: ne bojim se. Nije ni počeo bez milosti i pomoći Gospodara, u danima prepreka se bez iste nije ni nastavio, a ni posljednji stepenik Dzenneta neće ugledati bez nje. Vrijedi svakog truda i umora upisati se u skupinu: أهل الله وخاصته.
A ti koja ovo čitaš:
Sanjaj posljednji stepenik Dzenneta budna;
Radi za svoj san,
A kada drugi spavaju – dovi.
Osvanut ćeš usana žednih, ali ne vape za vodom, vape za novom stranicom Kur’ana.
