Ersan Hot – Opstanak borilačkih sportova u Tutinu – borba, vjera i istrajnost jednog sportiste
Kako sam počeo da treniram karate?
Karate sam počeo da treniram jer su me oduvijek zanimali borilački sportovi. Pokazivao sa još kao dijete zainteresovanost i roditelji su me podržali u tome pa su me upisali u tad aktuelan karate klub u našem gradu.
Vremenom je sve to postajalo ozbiljnije i imao sam veliku želju da nastavim. Dobro sam se snalazio i učestvovao sam na desetine takmičenja i postizao zadovoljavajuće rezultate na njima.
Planiranje bez ustrajnosti nema učinka
Što se navika tiče, trenirao bih po 2 sata dnevno, što je zahtijevalo posebnu ishranu. ishrana je morala biti uravnotežena i funkcionalna, da bi pružila borcu snagu, izdržljivost, brzinu, fokus i oporavak. Prije svega se vodi računa o duhovnom i etičkom aspektu hrane, tj. da je hrana halal, čista i umjerena, jer pretjerivanje je i našom vjerom zabranjeno. Međutim, pored toga nisam imao neke dodatne navike koje sam praktikovao. Rekao bih da je posvećenost najvažniji faktor, jer planiranje bez posvećenosti nema nikakvog učinka.
Imam želju da u budućnosti sam osnujem svoj karate klub gdje bih imao priliku da podučavam polaznike svemu što sam ja naučio kroz godine treniranja. Ne znam koliko je sve to moguće, ali uzdam se u Allaha, dželle šanuhu. Uglavnom, to mi je velika želja i mogu da vidim sebe u tome.
Iskustva sa takmičenja
Uglavnom sam učestvovao na međunarodnim takmičenjima, ali vjerujem da je sve moglo da bude na ozbiljnijem nivou nego što je bilo. Ja sam bio veoma zainteresovan i rado sam odvajao svoje vrijeme za treninge, još sam i naišao na podršku moje porodice kada su vidjeli kako je ovo utjecalo na mene, ali bih volio da smo imali više prilika da se pokažemo.
Takmičenja su bila održavana u Jagodini, Leskovcu, Čačku, Novom Sadu, Rožajama, Novom Pazaru, Kraljevu, i mnogim drugim gradovima.
Što se konkretnih rezultata tiče uvijek sam zauzimao neko od prva 3 mjesta.
Položio sam za crni pojas, 1 dan pred komisijom, na regionalnom kraljevačkom karate savezu. Učestvovao sam i na tradicionalnom međunarodnom karate turniru, za mlađe uzraste, kadete, juniore i seniore “Zlatni pojas Čačka”, koji je najmasovniji i najkvalitetniji turnir u Srbiji i u ovom dijelu Evrope. Nalazi se i na zvaničnom Takmičarskom kalendaru Karate saveza Srbije, na kome sam osvojio drugo mjesto.
Opstanak borilačkih vještina u Tutinu
Karate je kod nas u Tutinu u jednom periodu doživio veliki uspjeh i veliku popularnost, međutim, danas se to svelo na jedva jedan klub.
Da bi bavljenje ovom borilačkom vještinom opstalo, potrebni su sponzori, a kod nas toga nema nažalost. Slabija organizacija i neozbiljno shvatanje uprave dovelo je do toga da karate kod nas ostane samo na nivou običnog hobija, gdje nije moguće izgraditi nešto više od toga.
Meni je žao zbog toga jer sam rastao uz treniranje karatea i to me je na neki način odgojilo. Pored te fizičke spremnosti nosim i mnoge uspomene, ali i duhovne vrijednosti. Poznat nam je hadis gdje se prenosi “Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika“, dakle, jak u svakom smislu te riječi, pa ne bismo se nikako trebali ustručavati od usavršavanja tog aspekta naše ličnosti. Vaspitanje, disciplina, posvećenost, sve to su vrijednosti koje su mi donijele godine treniranja, i zato sve to smatram jednim neprocjenjivim iskustvom.
