Prijevodi poezije

Filozofija hedonizma poznatog arabljanskog pjesnika – Tarfa ibn Abd

S arapskog prevela: Ajla Bajrović 

 

O pjesniku

Tarfa ibnul-Abd El-Bekri rođen je na Arapskom poluotoku u porodici koja ima duboko ukorijenjenu pjesničku tradiciju. Otac mu je bio pjesnik, kao i daidža El-Mutelemmis. Tarfa je odrastao kao siroče u imućnoj kući, zbog čega su njegove amidže vršili pritisak na njega, što je on smatrao nepravdom, pa je njegova poezija ispunjena žalbama na rodbinu. Umro je tako što je ubijen još kao mladić od 26 godina.

 

Kontekst pjesme

Pjesma koja slijedi je dio njegove mualake, koja broji više od stotinu stihova, i obrađuje različite žanrove. Započeo ju je stajanjem na ruševinama, prešao na opis svoje kamile, a zatim je počeo govoriti o sebi, opisujući svoju ljubav prema zabavi i ratu, te progon od strane svoga plemena, zato što on ne želi da vodi život poput njih. U izabranim stihovima, on se ponosi sobom i objašnjava svoj životni put.

 

Pjesma

Kada narod u nevolji uzvikne: Ko je junak što će nas spasiti?

Pomislih da sam to ja i odgovorio bih, ne bih se dao pokolebati!

 

Nisam onaj koji bi se od straha u mišiju rupu skrivao,

Već kada me moj narod u pomoć pozove, ja bih se vazda njemu odazivao.

 

Ako me potražiš, naći ćeš me u vijeću uglednih i plemena dvoru,

ali i u starim krčmama, u veselju i razgovoru.​

 

I ako se čitavo pleme na jednom mjestu i savjetu okupi,

naći ćeš me na čelu doma plemenitog, gdje se govore važne odluke i savjeti.

 

Ti koji me koriš zbog avantura u ratovima i uživanja u slastima,

Jamčiš li mi vječnost, pa da se povedem za tvojim mišljenima?

 

Pa ako već ne možeš moju smrt spriječiti,

Pa pusti me da joj požurim trošeći i uživajući!

 

Jer je grob cicije koja škrtari,

Sa grobom zabludjelog rasipnika potpuno isti.​

 

Zaista, ovaj je život dragocjena riznica koju noći i dani troše,

a sudbina mu je da nestane, i tu se ništa uraditi ne može.