Prijevodi poezije

Mudrost prijeislamskih Arabljana – Zuhejr ibn Ebi Sulma

S arapskog prevela: Ajla Bajrović

 

O pjesniku
Zuhejr ibn Ebi Sulma al-Muzani bio je jedan od pjesnika iz predislamskog doba. Njegov otac je dobio nadimak po svojoj kćeri, Sulmi, pa mu odatle nadimak, Ebu Sulma – Sulmin babo. Zuhejr je odrastao u kući poznatih pjesnika, pa su čak i njegova dva sina, Kab i Budžejr, postali pjesnici.
Zuhejr je živio dugo, oko devedeset godina, zbog čega je postao mudrac velikog iskustva i mudrih misli. Zuhejra su nazivali “Vlasnikom godišnjaka” (godišnjih pjesama) jer nije recitovao pjesmu osim nakon što bi prošla čitava godina koju bi proveo u njenom uređivanju i dotjerivanju, što ukazuje na njegovu veliku posvećenost svojoj književnosti. Umro je neposredno prije dolaska islama.

Kontekst pjesme
Pjesma koja slijedi je dio Zuhejrove mualake koja broji više od šezdeset stihova i obrađuje više tema; gdje između ostalog stihovima hvali dvojicu plemića, Hirama ibn Sinana i Al-Harisa ibn Aufa, koji su izmirili plemena Abs i Zubjan nakon rata koji je trajao dugo vremena i zamalo ih uništio. Zbog svega toga, zamrzio je ratove, i posvetio se savjetovanju i pripovijedanju mudrolija, što i jeste tema pjesme koja slijedi.

 

Pjesma
Umorio sam se od životnih iskušenja, i ko god osamdesetu doživio,
Majka mu stara, pa svako bi se umorio!

Za jučer i danas još i nekako znam,
Al’ sutra je tmina, u njoj sam posve sam.

​Ko bogatstvo ima, pa prema svom narodu škrtari,
Taj ih od sebe otjera i u neprijatelje pretvori.

Neka zna ko god se od smrti bude plašio,
Stići će ga, pa makar se i na nebesa popeo.

​Ko dobro čini onome ko ga ne zaslužuje,
Taj umjesto hvale, pokude i prijekore kupuje.

Ko svoj izvor i imetak mačem ne brani,
Srušit će ga životne nemani.

A ko god nepravdu ne čini drugima,
Nepravda će opet njemu biti učinjena.

Kakva god da je osobina u čovjeku skrivena,
Pa makar bila tajna pred svijetom, bit će obznanjena!

I makar te šutljiv čovjek opčinio,
Znaj da je svoju pravu suštinu u govoru skrio.

Jer čovjeka čine samo jezik i duša njegova čista,
a meso i krv, to je prazna slika što se samo lista.

 

Napomena o mualakama

Mualake su duge pjesme, među najboljom poezijom Arapa u predislamsko doba. Nazvane su “Mu’allaqāt” [Obješene] jer su ih, kako se govori, zapisivali i kačili o zastore Ka’be.