S arapskog prevela: Ajla Bajrović
Muhammed Sami El-Barudi rođen je u Kairu 1836. godine. Diplomirao je na Vojnoj akademiji i učestvovao je u brojnim bitkama. Bio je izabran za ministra rata, a potom i za predsjednika vlade. Godine 1882. Britanci su okupirali Egipat i pohapsili pripadnike pokreta otpora, među kojima je bio i El-Barudi. Prognali su ga iz njegove domovine i odvojili od porodice, nakon što su mu oduzeli svu imovinu i činove.
Tada je počeo da izražava svoju duševnu bol kroz pjesme prožete čežnjom i nadom u čas oslobođenja. Tako je bilo sve dok nije pomilovan 1900. godine, a u otadžbini je proveo još 4 godine kada je i umro.
El-Barudi, poznat kao gospodar mača i pera, bio je začetnik pjesničkog preporoda u moderno doba. Bio je vođa konzervativne škole u savremenoj poeziji, poznate kao škola Al-Ihja (Oživljavanje), jer se temelji na obnavljanju drevne baštine uz uvođenje novina u temama i značenjima.
Izbor iz poezije:
Provodim noći u tuđini u kojoj mi duša ne nalazi smiraj,
Gdje nema susreta s mojima.
Ni prijatelja čiji bi mi dolazak dušu usrećio,
Niti prijatelja koji bi vidio šta mi je, pa zbog mene tugovao.
Kako li je samo čudno to što sam doživio,
Da sam u nesreću, iz koje nema izlaza, zapao!
Nisam počinio nikakav prestup koji bi me osudio,
A ipak sam osuđen, pa otkud ovaj rat i prokletstvo?
Zar je odbrana vjere i domovine
Zločin zbog kojeg sam nepravedno osuđen i otuđen?
Ako me je vrijeme iznevjerilo i napustilo,
U tuđini gdje nemam brata zaštitnika,
Ta moje će noći svanuti nakon mraka,
jer svaki se krug, kada se navrši, iznova vraća.
