Piši! Ja sam Arap!
Ja sam ime bez titula
Strpljiv
U zemlji gdje sve živo
Ključa od bijesa
Pjesma “Piši, ja sam Arap!” je najvažnija među ranim Dervišovim pjesmama. Objavljena je 1964. u zbirci “Lišće maslina”. Za mnoge Palestince, koji su uz nju kratko odahnuli, ostala je neprevaziđena. Dovikivali bi na poetskim večerima da ne treba nijednu drugu pjesmu da govori do nju i svaki put bi je jednako snažno doživjeli, a nastala je sasvim slučajno, jednom prilikom kada je Derviš pošao da izvadi ličnu kartu kod izraelskih vasti.
Službenik ga je tada upitao za ime, dob, nacionalnost… “Arap”, rekao je Derviš, a službenik je, činilo se s negodovanjem, ponovio pitanje. On još odlučnije odgovori: “Piši, ja sam Arap!” Iako je dijalog tekao na hebrejskom, ritam tog odgovora je ostavljao dobar zvuk i Derviš je na povratku kući, u autobusu, na parčetu papira, uzeo da zapisuje redove koji su ličili na formular sa njegovim ličnim podacima, ali su se njegove osobine pretvorile u zajedničke, arapske, i svele na sve ono što je iritiralo izraelski mentalitet. Na brzinu napisana, u tezama, kako kaže pjesnik, ova “bilješka” je ostala na onom parčetu papira sve do jednog festivala poezije u Nazaretu na koji je Derviš bio pozvan da učestvuje s jednom pjesmom.
Budući mlad, još dječačkog izgleda, publici je bio interesantan pa su tražili da kaže još koju pjesmu. On se onda mašio za džep i izvadio ono parče papira i stao da govori.
Na njegovo zaprepaštenje, kao da je čitavim prostorom prošla struja, publika je ostala bez daha i tražila da ponovi pjesmu još tri puta!
