Razgovarala: Ajla Bajrović
Ja sam Šejla Gusinac Avdović. Živim u Novom Pazaru, ali sam rodena u Tutinu, gdje sam završila osnovnu i srednju školu. Imala sam djetinjstvo na kome sam neizmjerno zahvalna Allahu i smatram da je ono itekako uticalo na ono što sam ja danas.
Društvo koje sam tada imala je bilo izuzetno dobro. To su prijateljice s kojima se i dan danas družim, uprkos tome što su nas putevi odveli na različite strane svijeta. Jedna od njih me je u ranim školskim danima upoznala sa gradskom bibliotekom u koju sam se ubrzo zaljubila. To je bilo mjesto koje smo svakodnevno obilazili, pozajmljujući nove knjige, do te mjere da je bibliotekarka posumnjala da mi to čitamo, pa je zahtijevala da joj prepričamo knjigu. Kada se uvjerila da ipak čitamo, dozvolila nam je da uzmemo i više knjiga, kako ne bismo tako često dolazile. Sada nemam toliko vremena za čitanje, ali je ljubav prema knjigama ostala jaka.
Druga prijateljica me uputila na mektebsku nastavu, koju je na posebno lijep način vodio efendija Bećković. I taj dio života je igrao veliku ulogu, tako da je vjera postala važan dio mene, nešto što me čini snažnom, nešto što me inspiriše i kalibriše i daje smisao i harmoniju životu.
Dakle, rasla sam u periodu kada je rijetko ko imao internet, tako da većina djece nije vrijeme provodila na telefonu i društvenim mrežama. Zabavljali smo se kroz društvene igre vani, bavili se sportom, išli na aktivnosti koje su tada postojale u našem gradu, poput dramske sekcije, muzičke sekcije, folklora i sl. Sve to je stvorilo u meni jedan širok spektar interesovanja, otvorilo različite pogled na svijet. Na taj način upoznavala sam sebe i polako filtrirala šta želim, a šta ne..
Tako sam došla do odluke da po završetku gimnazije upišem Hemijski fakultet na DUNP-u. U tom periodu sam počela stanovati u Novom Pazaru i samo to iskustvo me dosta osamostalilo, ojačalo i naučilo kako da funkcionišem sa ljudima, jer sam stanovala sa još 9 devojaka. Na sreću, one su divne, tako da smo izgradile takav odnos da sam ih smatrala mojom drugom porodicom. Samo studiranje je, pored svih tih poteškoća, ipak bio jedan od najbimijih i najljepših životnih perioda. Novi Pazar je imao mnogo više toga da ponudi od Tutina za jednog omladinca, tako da sam uživala u tim mogućnostima. S druge strane, same studije su tekle odlično, tako da sam poželjela da se tu ne zaustavim, jer se rodilo veliko interesovanje prema istraživanju i želja da time, kroz moja struku, doprinesem nekako društvu. Za to me inspiriše citat Roberta Kenedija koji kaže: “Malo njih će imati čast da uđe u historiju, ali svako od nas može raditi da izmeni mali slijed događaja i zbir svih tih djela biće zabilježen u historiji te generacije.”
U toku master studija bila sam dobitnik Dositejeve stipendije, što mi je dalo potvrdu i vjetar u leđa da tu želju i ostvarim.
Negdje u tom periodu sam se i udala, a kasnije i dobila sina.
Hvala Allahu pa me počastio tim blagodatima, a i samom mogućnošću da budem dio jedne nove porodice. samim tim i graditelj jedne ćelije koja će činiti sutrašnje društvo. Pored svoje ljepote, taj dio života smatram i velikom odgovornošću i važnim, i ne tako lahkim, poduhvatom za mene. Ovom prilikom želim da se zahvalim svom suprugu, koji nije dozvolio da obaveze koje sam imala budu prepreka ostvarenju mojih snova, već me je motivisao i napravio takvu atmosferu da ja sada mogu da proširim svoje znanje na doktorskim studija PMF u Nišu, gdje sam, odnedavno, zapošljena kao istraživač pripravnik u oblasti organske hemije, konkretnije fitohemije.
Dok nisam postala majka, nisam znala koliko je zapravo teško napraviti balans izmedu porodice i karijere. Tako da se ne čudim ženama koje se opredijele samo za porodicu. I ne, to nije stagnacija. U tome se krije gomila posla koji traju 24/7, kojim žena održava jednu porodicu, jednu bitnu kariku društva i odgaja novu generaciju ljudi. Tako da, ako dobro odradi taj posao, to je veliki uspjeh. Nije ni čudo što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio Džennet takvim ženama, vjernicama.
S druge strane, ženama koje izaberu da će i pored tih izazova graditi karijeru ili se baviti nečim drugim, nisam sigurna koliko mogu pomoći jer sam ja nova u tom izazovu i još uvijek pokušavam da balansiram. Ono što uviđam sada jeste to da moraju prvenstveno imati veliku podršku od svojih supruga i porodice. Podijela poslova i organizacija vremena su takoder vrlo važni.
Između ove dvije žene, ljepši mi je posao prve žene, ali sam se za drugi opredijelila iz želje da učinim nešto po pitanju Gaze i ummeta.
Više od godinu dana gledamo genocid i nismo u stanju da im pomognemo. Glas muslimana se ne čuje, nije snažan. Zašto su večina velikih kompanija, ljudi koji su na odlučujućim pozicijama itd. nemuslimani? Ta pomisao da muslimana tu nema, vodi me do zaključka da muslimani ne slijede dovoljno prvi imperativ koji im je objavljen “Uči!”.
Moj primjer vjerovatno neće biti krucijalan da promjeni ove činjenice, ali želim da talenat koji mi je Allah dao maksimalno iskoristim, učinim ono što je do mene, te budem dio u, nadam se, slagalici, koja će činiti drugu, bolju sliku muslimana, ummeta koji je obrazovan, snažan i koji se pita za dešavanja u svijetu.
Podijeli sa nama iskustvo sa doktorskih studija!
Na drugoj sam godini doktorskih studija i mogu da kažem da je ovaj način studiranja mnogo drugačiji od osnovnih studija. Fitohemija, oblast kojom se bavim, jeste hemija biljaka. Dakle, uz veliku pomoć mog mentora, izučavamo sastav određenih biljnih vrsta, pokušavamo da nađemo neka nova prirodna jedinjenja i odredimo njihova svojstva, te potencijalnu upotrebu u medicini, farmaciji, aromaterapiji ili nekoj industriji, npr. parfimeriji.
Na doktorskim studijama učim da znanje koje sam stekla na prethodnim studijama primenim na praktična naučna istraživanja, opredeljujući se za neku užu naučnu oblast.
Allah nam govori da je za svaku bolest dao lijek, a s obzirom da se biljke stoljećima unazad koriste tradicionalnoj medicini u razne svrhe, on su odličan materijal istraživanja kojima je cilj nalaženje novih lijekova.
Čitali smo o tvojoj ljubavi prema knjigama koja je počela još u djetinjstvu, možeš li nam preporučiti neku knjigu?
Što se tiče knjiga, najradije preporučujem klasike poput knjige “Zločin i kazna” od Dostojevskog, “Faust” od Getea, “Životinjska farma” od Orvela. U zadnje vrijeme, nažalost, ne nalazim mnogo vremena za knjige, pa tako i davno nisam pročitala neku kojom sam se oduševila. Ali postoji jedna koju preporučujem i koja mi je mnogo pomogla oko organizacije, a to je popularna knjiga “Atomske navike”. lako nisam ljubitelj popularne psihologije i sličnih knjiga, ova je zaista sadržala korisne i praktične savjete.
Možeš li sa našim čitateljima podijeliti svoje tajne uspjeha? Koje navike i metode su ti olakšale put sticanja znanja?
Mislim da su važnu ulogu u mom putu imali i roditelji, jer mi nisu nametali svoje želje niti u pogledu obrazovanja, niti drugih stvari kojim sam se bavila. Naravno, znali su da naprave granicu kad su u pitanju stvari koje su loše po mene, ali su mi dopuštali da se bavim onim što volim. Sama ta ljubav olakšava i učenje i svaku drugu aktivnost. Ništa nije lahko raditi, učiti, ali ta inkrizična motivacija olakšava proces i daje gorivo da se boriš u teškim momentima i da ne odustaješ.
Pored toga, jako je bitna disciplina. Smatram da ako neko želi biti stručnjak u nekoj oblasti, mora svakodnevno odvajati vrijeme da se time bavi. Zato je bitno znati organizovati svoje vrijeme. I dan danas volim da svoje vrijeme organizujem putem planera, koje najviše volim ručno da pravim.
Na taj način ćemo uspjeti da završimo obaveze koje imamo, ali i naći vrijeme za odmor. To je jako bitno, jer konstantan rad, bez organizovanja, može dovesti do toga da nemamo vremena za sebe, za odmor, što dovodi do burn-outa.
Na kraju, sve to treba zaokružiti nekim smislom. Ljubav koju imate prema nekom poslu postaće jača ako joj date smisao. Meni tu smisao daje mogućnost doprinosa društvu, ali i sama vjera, iz koje crpim inspiraciju, smisao i cilj.
Možeš li nam reći nešto više o grupi “Otkrij blagodati”, s obzirom na to da si jedna adminki?
Nezadovoljstvo, pohlepa, brz način života su česti problemi današnjice koji vode depresivnom stanju, koji je sve učestalija pojava. Od psihologa, između ostalog, saznajemo da zahvalnost, tj. vježbe zahvalnosti, pomažu u rješavanju ovog problema. Fokusom na blagodati, skrećemo pažnju s negativnih stvari koje bude loš osjećaj. Tim saznanjem i inspirisani ajetom iz Kur’ana “I o blagodati Gospodara svoga kazuj!”, grupa obrazovanih. vjerski osviješćenih djevojaka i žena je odlučila da kroz grupu “Otkrij blagodati” (primarno na Whatsapp-u, ali i na FB i IG) dijeli tekstove o određenim blagodatima u cilju podsjećanja na iste ili čak otkrivanja nekih blagodati, kojih nismo bili svjesni. Mi smo pomenuti ajet shvatili kao izazov, ali i kao imperativ. Kroz ovaj projekat smo mi same naučile da kroz svakodnevicu više obraćamo pažnju na neke trenutke i stvari koje smo podrazumijevali, a koje naš život čine lakšim i ljepšim. Tako budimo osjećaj zahvalnosti koji pozitivno utiče i na našu psihu.
Postoji i opcija da čitateljke nama šalju takve tekstove, koje onda dijelimo na grupi. Ovo je jako bitno, zato što nečija perspektiva na određenu blagodat može biti sasvim nov pogled na tu blagodat drugoj osobi.
“A ko bude zahvalan, Allah će mu još više dati.”
Šta bi za kraj poručila našim čitateljima?
Upoznajte sebe i svoje kvalitete negujte kako biste time bili od koristi. Ono što je negativno, treba tražiti rješenje kako da to otklonimo. Dakle, savjetujem konstantan rad na sebi, jer za to uvijek ima posla.
A pošto je čovjek socijalno biće, vrlo je važno biti u miru i dobru s ljudima, širiti dobro i ne činiti nikom loše.
