Razgovarala: Ajla Bajrović
Fotografije: @lams.photography
Ko je Suada?
Hmm, da se predstavim. Iskreno nikad mi to nije plaho išlo od ruke više sam ona koja postavlja pitanja i iščekuje odgovore.
Pa zovem se Suada, ime mi znači sreća. To volim da istaknem.
Odakle sam – iz Sandžaka. Tačnije neko mjesto, pa dozvoli mi da kažem da sam “odsvukud” pomalo iz Sandžaka, nemoj me stavljati na muke da vagam između Rożajke u meni, neke ljubavi prema Sjenici, grada gdje inače živim ili rodno selo odakle su moji itd…
Čime se bavim bi valjda bilo sljedeće na šta trebam odgovoriti – pa studiram trenutno, a inače se u životu bavim svime što me interesuje.
A Instagram profil po kojem si me našla je čisti ishod dokonluka za vrijeme karantina prije dvije tri godine koliko je već od korone prošlo.
I kasnije je eto postao neki hobi, objavljivanje pisane riječi ili citata koji mi zapadnu za oko. Uz to nerijetko se na fotografije koje uslikam usputno.
Studiraš arhitekturu, reci nam koji su bili motivi da se opredijeliš za tu oblast?
Odavno, se pronalazim u ovome, oduševljava me spoj umjetnosti i nauke… a i zato što me arhitektura ne ograničava, čini suprotno – tjera me da širim vidike i uvijek doznajem nešto novo. Tjera me da izlazim iz okvira u svakom smislu.
Ma pisala sam oduvijek, još od malena. Kad mi je mama u Beogradu nekad u drugom razredu osnovne škole kupila sveščicu kao nagradu za neku peticu koju sam tih dana dobila u školi, pa sam počela voditi dnevnik. Najviše se pisanje razvijalo u tim mojim dnevnicima, a nekad bi isplivalo na površinu kroz pismene sastave u školi, iz bosanskog jezika.
Iskreno, volim katkad istraživati književnost i književnike kao hobi, ali ne znam sebe svrstati u postojeće pravce – to bi valjalo pitati nekog stručnijeg, ako bi se neko uopće ikako bavio mojim rukopisima.
A ja svoje rukopise nazivam ili zapisima ili pražnjenje na papiru.
Riječi su mi kao most preko kojeg ono iz našeg unutrašnjeg svijeta dolazi u ovaj vanjski svijet. Tj. način da nešto iz nas pokažemo nekom drugom. Pa im itekako pridajem značaj – samom brigom o tom mom unutrašnjem svijetu i stanju iznutra, tako i tim mostovima riječima, bilo pisanim bilo izgovorenim, jer manifestacija su svega u nama. Da ne komplikujem što bi ono rekla izreka “progovori da vidim ko si”.
A pisana riječ se kod mene razvija izraženo vjerovatno zbog neke urodene ljubavi prema knjizi. Što kažem urođene, pa nedavno mi amidža pričao kako dok me je čuvao kao bebu davao bi mi knjigu da listam, kaže da bi me to smirivalo još tada i okupiralo mi pažnju, pa je, veli on mogao rahat spremati svoje ispite. Zanimljiv je način kako nas to rano djetinjstvo prati kroz cio život.
Da li Suada danas ispunjava snove male Suade?
Danas Suada definitivno ispunjava snove onoj maloj Suadi!
Jer sjećam se da sam kao mala crtala plan kako bih htjela da napravim farmu. Crtala štale za konje i krave. i usputno se nervirala kako mi to sve ne može stati na a4 papiru. Tako da, mala Suada u meni je trenutno oduševljena postojanjem većih papira i razmjere koja mi dozvoljava da prostore velikih dimenzija prikažem na papiru. I naravno činjenicom da na arhitekturi na kasnijim godinama se bavimo projektovanjem štala.
O najdražim književnicima
Mogu ti reći da jako volim Kafku. A u njegovim pismima i dnevnicima često pronalazim sebe i razmišljanja identična mojim, pa mi je razlogom tog subjektivnog promatranja jako drag.
Kad kažem Kafka, mislim na Kafku… ne na njegove likove. Jer od Kafke sam najviše, možda kad se sve sabere i oduzme, čitala najviše njegova pisma i dnevnike.
Tako da sam se i družila i upoznavala njega. Jako slabo njegova djela – mada kako kažu njegova djela su on sam. I kako su se i kritičari u osvrtu na njegovu pisanu riječ koristili njegove dnevnike i pisma, tako sam i ja krenula tim redom i ostavila njegove knjige – eno mi ih kući komplet na polici, za neke kasnije zimske noći. I moram spomenuti Sarajlića što se poezije tiče. On mi dođe kao desert.
Sloboda je pogrešno protumačena
Sloboda je uglavnom pogrešno protumačena i shvaćena riječ u današnjem vremenu. Gledam ljude u pokušaju dok teže apsolutnoj slobodi nesvjesni da ona na dunjaluku ne postoji i samom tom težnjom upadaju u veliki i bezgranični besmisao i ubijaju sebe. Sloboda je, kako je to Muftija rekao, biti slobodan od robovanja robovima – ljudima, robovati jedino Gospodaru. To je vrhunac slobode na dunjaluku
Namaz je balans materije i duha
Najveća zabluda: dobra manifestacija, dok se iza zavjesa krije praznina i mrak. Ljudi previše vremena troše na manifestaciju i opterećuju se time, kao da zaboravljaju da ona dolazi sama kad ispunimo prazninu i osvijetlimo prostor u nama.
Pa recimo da vlada disbalans – društvo se može podijeliti na one koji su pali na stranu materijalizma i na one koji lebde na strani duševnog. A treba balansirati – najbliži mi je način da to objasnim kroz namaz: klanjamo se i dušom i tijelom. I sam namaz ne bi bio potpun da nije i jednog i drugog.
Suadin savjet i preporuka knjige
Savjet… hmm, neka razmišljaju i neka budu svoji A knjiga, za one koji žele ljubavnu priču “Bijele noći” od Dostojevskog, ili Kafkina “Pisma Mileni”, a oni koji bi promišljali o životu i svijetu “Vrli novi svijet”.
