Kafka u ‘Pismu ocu’ otvara najintimniji dio svoje psihe – odnos s ocem koji ga je oblikovao, ali i slomio.
Ovo nije samo pismo, već ispovijest ispunjena strahom, nesigurnošću i potrebom za razumijevanjem. Kroz precizne i bolno iskrene rečenice, Kafka opisuje očev autoritet kao nepremostivu silu koja mu je usadila osjećaj bezvrijednosti. Iako pismo nikada nije stiglo do adresata, ostaje kao svjedočanstvo o složenosti porodičnih odnosa i tragovima koje roditelji ostavljaju na djecu.
Čitati ovo znači suočiti se sa sopstvenim tišinama, neizgovorenim riječima i pitanjem – koliko smo oblikovani očevim pogledom?
