Izvor: “Bošnjačka identifikacija – Ko smo mi? – od Batona do Alije Izetbegovića” Sanin Musa
Kao teolog primarno, smatram i vjerujem da ćemo na prostorima Bosne i Sandžaka, kao narod opstati samo onoliko koliko se Bogu Jedinom budemo posvetili, koliko naš ibadet bude bio intenzivan i kvalitetan, koliko se budemo klonili harama i grijeha, poroka koji, priznaćemo, ispunjavaju našu svakodnevnicu. Dakle, koliko budemo u jakoj korespondenciji sa našim Stvoriteljem. Za muslimane, u ovom diskursu leže razlozi i uspjeha i padova. Još uvijek ogroman broj Bošnjaka živi po pravilima Ala Franka, a kada umre obavezno hoće da se kopa Ala Turka. Dakle, živi kao nemusliman, a na onaj svijet želi biti ispraćen isključivo kao musliman.
No, nadu mi daju pojedinci koji su život posvetili popravljanju ljudi kada se ovi pokvare, djeca koja ustaju klanjati iako još uvijek nisu zaduženi, potom mladi hafizi koji umjesto u diskotekama i kafićima, mladost provode s Mushafom u rukama, po vazdan zikreći svoga Gospodara, Kur’an učeći.
Nadu u naš opstanak na ovim prostorima daju mi i šehidske kosti i krv prolivena od Rusije do Perzije da bi Allahova riječ bila gornja, pravda se uspostavila.
Vjerujem da ćemo opstati i ostati, jer Bosne je bilo i biće je, ako Bog da. Ispratila je Bosna Rimljane, i opstala. Ispratila i Otomansku imperiju, Austro-Ugarsku Monarhiju. Svjedočila i ispratila dvije Jugoslavije, te zloglasnu NDH, između njih.
Vjerujem stoga da ćemo dugo još, ponosito i uzdignute glave, čela spuštenog samo pred Bogom Jedinim govoriti, s ponosom u očima; Bošnjaci smo, svjedočimo da jesmo!
Zato, naš put, ako želimo opstati na ovim prostorima, svoji na svome, mora biti; poštenje, moral, pravda i hrabrost. Ovaj narod želi malo poštenja vidjeti, zaslužuje malo pravde i morala, da bi mu se i nekada opjevana bošnjačka hrabrost povratila.
