Razgovarala: Ajla Bajrović
Lična karta Književnost
Najprije informacije koje me najmanje opisuju 😀
Moje ime je Amina Kurbardović, imam dvadeset dvije godine i studentica sam filoloških nauka -Bosanski jezik i bošnjačka književnost na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru.
Tokom srednjoškolskog doba počinjem se ozbiljnije zanimati za književnost i ostale vrste literature. Tada se poezija otkriva kao meni blizak način za izražavanje svega onoga što istinski i oduvijek prati čovjeka a što on vrlo često zaboravi, zanemari ili, u trenucima slabosti, odbaci. Ne pišem mnogo, mnogo mjerim i kritikujem ono što napišem i skoro nikako ne objavljujem.
Čitalački klub Fabula
Trenuci ulaska u svijet literature, taj proces stvaranja novih svjetova u našim glavama i otkrivanja mogućnosti posredstvom pisane riječi učinio je da poželim prenijeti te doživljaje sa što više osoba. Doživljavam to kao neku svoju misiju. Negdje sam sebi zapisala kao podsjetnik i pitanje da ljudi u okolini moraju početi čitati i šta ću ja tim povodom učiniti.
Zašto? Zato što su ljudi potrebni istine. Jedan od načina da postanemo osjetljivi na istinu i njene suptilne izraze, da je prepoznamo i prihvatimo jesu kvalitetne i kvalitetno pročitane knjige koje imaju snagu da nas njeguju u tom duhu i doprinesu shvatanju i prihvatanju apsolutne istine koju nam je objavio Allah, dželle ša’nuh.
Kako je vrijeme odmicalo i kako sam imala više iskustva, vizija svega toga se mijenjala, nadograđivala i glačala ali je ideja živjela i postajala sve privlačnija. Kao metod za realizaciju zamišljenog odabrala sam čitalački klub i radionice koje okupljaju samo žene. Upravo to je bila potka za moto kojim sam pozvala na učlanjenje – “Fabula “.
Od trenutka objavljivanja prvih informacija o pokretanju čitalačkog kluba pa do sad, klub broji preko trideset članica. To mi lično predstavlja odziv kakvim sam zadovoljna. Ipak, važnija od brojki je radost marljivih i pronicljivih čitateljki iz našeg grada koje imaju priliku da se sastanu i sahat-dva provedu u kvalitetnom i konstruktivnom razgovoru o određenoj knjizi težeći da izvuku sve njene fajde.
Knjiga oko koje smo se okupile na prvoj radionici čitalačkog kluba je Gogoljev čuveni roman “Mrtve duše”. Ako uzmemou obzir vrijednost i složenost djela, bio je to, zaista, poduhvat. lako radionici nisu prisustvovale sve članice, one koje su došle tog kišnog popodneva su uspjele načinit ugodnu atmosferu u kojoj se, neosjetno i bez zamaranja, pleo razgovor o tome ko su zaista mrtve duše djelu, kakvim se to likovima bavi Gogolj i je li ovaj roman tek opis i kritika tadašnjeg društva ili tu ima nešto više, dublje, trajnije.
O bosanskom jeziku i bošnjačkoj književnosti
Jezik vrijedi onoliko koliko su vrijede njegovi govornici posebno ljudi koji na tom jeziku pišu. Pored izučavajući a toga, prirodu jezika dolazimo do zaključka da nas on duboko spaja sa drugim narodima njihovim jezicima te da jezici međusobno dijele iste korijene lako se na prvi pogled ne čini tako.
Bosanski jezik i bošnjačka književnost od prvih pisanih tragova do danas prošli su različite periode i, prelazeći iz faze u fazu, vrlo često, potpuno suprotne društvene, političke i kulturno-civilizacijske okolnosti. Međutim, koliko god su se mijenjale okolnosti, toliko ih je nemirni duh našeg čovjeka pretvarao u ljepotu s ciljem emanacije univerzalne poruke.
Na jednom jeziku pisao je glagoljicom, čuvenom bosančicom, arebicom i, na kraju, latinicom, i svakim pismom ostavljao kvalitet iz kojeg se do danas mogu crpiti poruke, teme i motivi.
Autohtonost Bošnjaka ostavila je traga na cjelokupno duhovno nasljeđe čineći ga posebnim i samo sebi svojstvenim, uprkos slojevitosti naroda s kojima su kroz historiju dolazili u dodir.
Pored čitalačkog kluba, imaš li u planu još zanimljivih projekata koji nas čekaju?
Zasad pokušavam koncipirati funkcionisanje kluba na način koji je najbolji. trudim se da iskristališem glavne ciljeve kojima će klub težiti ali i da motiviram članice. Imam nekoliko ideja koje su povezane sa čitalačkim klubom kojima će isti biti temelj, ali o tom potom.
Lično radim na zbirci poezije, ali ne znam kada i da li će ikad to biti završeno. Možda bude ubrzo a možda i za nekoliko godina. 🙂
Koji književnici su na tebe ostavili neizbrisiv trag?
U pogledu razumijevanja pitanja šta je poezija i koji su njeni ciljevi, nalazim kvalitetne i meni bliske odgovore u riječima Fatmira S. Bačija. U tom smislu ga mogu izdvojiti kao književnika koji je uticao razvoj moje pisane riječi.
Za kraj, preporuči nam neku knjigu!
Možda djelo psihoanalitičara Eriha Froma “Čovjek za sebe”.
Izbor iz poezije
Amina Kurbardović
Kraljeva šutnja
U snu sanjah san,
Sanjani san pohodi mi kralj.
Riječnom obalom milostiv konjanik gazi
Ali pazi da riječ ne progovori
I da ne odgovori
Od kakvih me neprijatelja čuva
Ova neminovna rijeka.
(jer bez tražnje nema lijeka)
Prizora toga nesta.
Sad kralj u zelenom čamcu
Rijekom smjerno plovi.
Mudar je i zna da ne treba
Da oslovi
Ni jedno jedino slovo
Kakve sve tajne šuti ova nepoznata,
Ova tamna suma.
(jer bez srca nema uma)
U snu sanjah pjesmu,
Sanjanu pjesmu jasno čujem i sad –
Od šutnje satkana je sva,
Dok oko suzi…
Sad na javi budan molim:
Vrati se, riječi!
Ali ne budi čujna niti glasna,
Samo budi i liječi naše nevidljive svijete.
Vrati se, riječi!
Osnaži naš šapat samotni.
Jedini!
Koji se nikad više neće osjetiti
Usamljeno…
Vrati se, riječi.
Živi i rasti u nama,
Pa najmoćnije značenje imaj
I u našoj Šutnji
